Gradska vlast odnosno “politička platforma” Možemo uspostavila je zatvoreni krug upravljanja javnim novcem i prostorima kroz ustanovu Pogon. U tim se javnim prostorima neometano odvija radikalna komunistička indoktrinacija dok se iz proračuna slijevaju stotine tisuća eura odabranom krugu ljudi.

Ustanova Pogon služi kao savršen primjer političke institucionalne otimačine i normalizacije radikalnih komunističkih sadržaja o trošku poreznih obveznika. Dok se u javnosti stvara dojam oštrih kriterija za sve što odiše hrvatskim identitetom takozvana “Zagrebačka škola komunizma” koju organizira “Revolucionarni komunistički savez” dobiva otvorena vrata i prostor za političko kadrovsku edukaciju. Postavlja se ključno pitanje zašto se javnim novcem i gradskim resursima financira zatvoreni krug koji proizvodi radikalni kadar koji nedvosmisleno radi na ukidanju upravno-pravnog poretka u Hrvatskoj. Takvi dvostruki standardi otkrivaju pravu prirodu vladajuće ideologije. Građani Zagreba imaju pravo znati tko točno pije a tko plaća u ovom ideološkom inkubatoru.

Politički okvir i odgovornost vlasti

Mreža organizacija civilnog društva organski je srasla s trenutnom vlašću u Zagrebu. Politička opcija Možemo preuzela je administrativnu moć te izbrisala granice između neovisnog aktivizma i formalnih političkih operacija. Njihov uspon izgrađen je na obećanjima o transparentnosti i borbi protiv korupcije. Stvarnost jasno pokazuje stvaranje potpuno novog oblika klijentelizma. Isti ljudi koji su osmišljavali i osnivali institucije kroz građanske inicijative danas sjede u Gradskoj skupštini i izglasavaju proračune za te iste institucije. To otvara ogromna pitanja o sukobu interesa i netransparentnoj alokaciji javnih resursa.

Arhitektura ustanove pogon i ljudi iz sjene

Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade poznat kao “Pogon” osnovali su Grad Zagreb i Savez udruga Operacija Grad. Ključni mrežni arhitekt ove priče je Teodor Celakoski. On danas obnaša dužnost potpredsjednika Gradske skupštine Grada Zagreba i glavni je strateg platforme Možemo. Uz njega tu je i zastupnica u Skupštini Marijana Rimanić. Oboje imaju duboke povijesne veze s udrugama koje čine temelj ovog sustava. Time je stvorena savršena ideološka i upravljačka simbioza u kojoj politika financira scenu a scena generira političku podršku.

Ravnatelji i obrasci odlučivanja u zatvorenom krugu

Sustav zahtijeva lojalne kadrove kako bi funkcionirao bez vanjskih smetnji. Dugogodišnja ravnateljica Pogona Janja Sesar organski je proizvod te iste “nezavisne scene”. Ona je uz vođenje ustanove obnašala i funkciju predsjednice udruge Kurziv te predsjednice Upravnog odbora Zaklade Kultura nova. U Upravnom vijeću Pogona izmjenjuju se istaknuta lica civilne scene poput Miljenke Buljević i Matije Mrakovčić. Miljenka Buljević istovremeno je i izabrana predsjednica Vijeća Gradske četvrti Gornji grad Medveščak ispred platforme Možemo. Udruge u praksi upravljaju ustanovom koja im potpuno besplatno dodjeljuje prostor financiran novcem zagrebačkih poreznih obveznika.

Normalizacija radikalizma i škola komunizma

Ovakav monopol nad gradskom infrastrukturom omogućuje radikalnim elementima nesmetano djelovanje. U Pogonu se tako vikendima slobodno organizira “Zagrebačka škola komunizma”. Njihov cilj, kako oni kažu, je političko kadrovska edukacija s naglaskom na marksističku ekonomiju. Organizatori otvoreno uče polaznike isključivo tome kako se smjestiti u hijerarhiju i kako jezik koristiti kao oružje. Sve nepodobne društvene pojave nazivaju fašizmom dok pod zastavom antifašizma pravdaju vlastitu autoritarnost. Ovdje se mladi ljudi treniraju za potpunu ignoranciju stvarnosti i ponavljanje tuđih fraza.

Dvostruka mjerila i posljedice za javni interes

Komunizam u Hrvatskoj predstavlja izuzetno surovo povijesno iskustvo o kojem brojne obitelji svjedoče. Unatoč tome radikalni se sadržaji prodaju pod krinkom naprednog mišljenja i izravno financiraju javnim novcem. S druge strane opravdano se nameće dojam da svaka inicijativa koja njeguje hrvatski identitet prolazi kroz najstrože moguće provjere i nailazi na zatvorena vrata u Gradu. Građani su prisiljeni gledati kako se iz gradskog proračuna održava infrastruktura za regrutaciju usko profiliranog ljevičarskog kadra. Takva praksa direktno ugrožava javni interes i svodi gradske prostore na ekskluzivni klub istomišljenika. Obrasci su vrlo jasni i nesumnjivo ukazuju na potpuno potčinjavanje javnog dobra stranačkoj ideologiji.

Javni novac u službi političkih inkubatora

Službena dokumentacija ustanove Pogon otkriva duboko umreženi sustav u kojem se prelijevaju stotine tisuća eura javnog novca. U prvoj polovici 2025. godine Pogon je ostvario više od 333 tisuće eura prihoda izravno iz proračuna Grada Zagreba što čini ogroman dio njihovih ukupnih sredstava. Vlastiti prihodi ustanove potpuno su zanemarivi. Dok se gomilaju financijski manjkovi i vrše korekcije vezane uz europske projekte uvode se pravilnici o jednostavnoj nabavi. Novi pravilnik iz 2025. godine omogućuje ravnateljstvu direktno pogađanje poslova do iznosa većeg od 26 tisuća eura samo s jednim odabranim subjektom. Sve se to događa bez javnog otvaranja ponuda i bez apsolutno ikakvog prava na žalbu.

Zagrebačka vlast predvođena platformom Možemo duguje građanima puno objašnjenje za ovu legaliziranu političko-interesnu mrežu. Institucionalno pokroviteljstvo nad ustanovama koje služe kao inkubatori za radikalni komunistički kadar i privatni bankomati odabranih udruga mora pod hitno prestati. Ne možemo zatvarati oči pred dvostrukim mjerilima i činjenicom da porezni obveznici poslušno financiraju vlastitu ideološku kolonizaciju. Naš grad hitno treba apsolutnu transparentnost te jasne kriterije upravljanja i striktni nadzor. Vladajući moraju preuzeti potpunu političku odgovornost za pretvaranje javnog prostora u poligon za širenje mržnje prema tržištu i slobodi izbora.

Ono što očekujem od grada da odgovori jest:

1. Zašto Grad Zagreb, na čelu s Možemo, dopušta i financira održavanje radikalnih komunističkih edukacija u javnim ustanovama?
2. Je li “Revolucionarni komunistički savez” platio najam prostora za održavanje svoje škole i koliki je točno bio taj iznos?
3. Tko će snositi političku odgovornost za to što ljudi iz gradske vlasti kreiraju proračune za institucije koje su sami osnovali?
4. Koji su točno umjetnički razlozi zbog kojih Pogon može dodjeljivati poslove bez javnog natječaja i bez prava na žalbu?

The post Anatomija ideološkog monopola i radikalnog komunizma u srcu Zagreba appeared first on Marko Milanović Litre.

Postoje dani u politici koji zauvijek ostanu upisani ne zato što su veliki, nego zato što su mali. Sićušni, kukavički, bezdušni. Petak, 11. travnja 2025. godine jedan je od takvih dana. Hrvatski sabor – institucija koja bi trebala biti čuvar identiteta, dostojanstva i narodnog pamćenja – odbacio je prijedlog da se uvrsti dan sjećanja na Oca domovine dr. Antu Starčevića kao spomendan u Republici Hrvatskoj. Ne zato što nije bilo prijedloga. Bilo ga je. Ne zato što nije bilo obrazloženja. Bilo je i više nego dovoljno. Nije uvršten jer oni koji sjede u sabornici – ti privremeni stanari tuđeg znoja i žrtve – nisu dorasli veličini onoga o kojem se ovog petka odlučivalo.

Glasovalo se o zakonu koji regulira blagdane, spomendane i neradne dane u Republici Hrvatskoj. I sve je bilo po brzom postupku. Jer što je to drugo nego brzinska reforma memorije, instantno uvođenje kolektivnog zaborava? Među zaključcima – jedan važan, jedan očit: uvođenje 23. svibnja kao Dana Oca domovine Ante Starčevića. I još jedan – ukidanje Dana antifašističke borbe, tog relikta jugoslavenske mitomanije, te njegovo premještanje na europski, civilizirani datum – 23. kolovoza, kada cijela Europa obilježava žrtve svih totalitarnih režima, uključujući komunizam. A Hrvatska, gle čuda, komunizam još uvijek mazi i tetoši kao razmaženo dijete bivše propale države.
Rezultat? Odbijeno. I to ne preglasavanjem, nego gotovo sramnim prešućivanjem. Samo su 83 od 150 zastupnika uopće glasovala. Ostali – šute. Skriveni iza zavjesa procedure, mobitela i jeftine loše kave iz saborskog kafića. Njihova šutnja svjestan je bijeg od odgovornosti. Povijest pamti i one koji šute.

Od onih koji su glasovali, 68 ih je bilo protiv. Gotovo svi iz vladajuće većine. HDZ – ta stranka koja se voli predstavljati kao čuvar državnosti, kao moderni nositelj „demokršćanskih vrijednosti“ – bila je kompaktna u odbijanju, zajedno sa svojim koalicijskim fikusima. „Demokršćani“, kažete? Nema tu ni „demokracije“, ni „kršćanstva“. Samo kalkulantski cinizam političkih menadžera i birokrata u skupim odijelima, kojima je Starčević samo staro prezime iz udžbenika, ne i živa misao iz koje je niknula moderna Hrvatska.

Domovinski pokret, pak, glasao je „za“. I? Trebamo li im zahvaliti na tom glasu? Ne. Jer što vrijedi što ste glasali „za“, ako niste uvjetovali podršku vladi po toj osnovi? Ako možete uvjetovati za ministarske funkcije, mjesta u državnim agencijama i lokalne koalicije, zašto ne možete uvjetovati poštovanje prema Ocu domovine? A znaš zašto ne možete? Jer vam nije stalo. Jer znate trgovati, ali ne znate vjerovati. Jer nemate hrabrosti reći HDZ-u – ne može dalje bez istine o Starčeviću, o Ocu domovine. Umjesto toga, igra se jeftina politička pantomima: „glasali smo za“, ali nećemo dirati stabilnost većine. Važnije je nekoliko fotelja nego stoljeće borbe za hrvatski suverenitet, identitet i kulturu. To su pokazali i u onom trenutku kada su dogovarali većinu i nisu dirali Ministarstvo kulture i medija.
Ljevica? Ah, da. Blažena šutnja. Kad god se pojavi nešto što zadire u istinu o hrvatskoj povijesti, njih odjednom nema. Zanimljivo kako najglasniji zagovornici ljudskih prava i antifašizma šute kad se treba priznati uloga čovjeka koji je još u 19. stoljeću sanjao slobodnu, samostalnu Hrvatsku. Čiji su ideali smatrani liberalni u svoje vrijeme. Za njih povijest počinje 1945. i završava 1990. Sve prije i sve poslije – magla. Ili, bolje rečeno, dio povijesti koji remeti njihovu dogmu.

No, hrvatski narod je ipak nešto i dobio ovog petka. Novi spomendan – za djecu ubijenu u Domovinskom ratu. Hvale vrijedno, svakako. Sva sreća da to nismo čekali više od 200 godina kao što još uvijek čekamo spomendan dr. Anti Starčeviću. Ali pitam se zašto baš sad? Baš kad dolaze lokalni izbori. Sve to djeluje kao diverzija. Kao da su rekli: evo vam jedan spomendan, a vi se nemojte previše buniti oko ostalog. „Politička kompenzacija“ za one lakovjerne domoljube, u podoban trenutak, i to u najprizemnijem obliku.

No, sve to ne bi bilo toliko tragično da nisam tijekom svog mandata u Saboru pokušavao, na sve dostupne načine, da se 200. obljetnica rođenja Oca domovine uzdigne iznad dnevnopolitičkog. Želio sam da se napokon u Hrvatskom saboru oda počast na pravi način pa sam uputio u proceduru izmjenu zakona kojom bi Otac domovine dobio svoj spomendan, pripremio presjek njegova života i izložbu te organizirao okrugli stol na temu njegova političkog djelovanja. Na prijedlog izmjene zakona Vlada RH se nikada nije očitovala, ali danas je jasno dala do znanja što misli o dr. Anti Starčeviću. Kao zamjenik predsjednika New Directiona – uglednog europskog konzervativnog think-tanka – u dogovoru s Davorom Dijanovićem objavili smo njegov rad “Politička misao Ante Starčevića u svjetlu modernih europskih integracija” u kojem se jasno i nedvosmisleno zaključuje kako Starčević nije zastarjeli relikt, nije kostur iz arhiva, već misao koja i danas ima što reći. U vremenu rastućeg “europskog suverenizma” ili kako ga voli AP nazvati “modernog suverenizma”, u vremenu borbe za očuvanje identiteta unutar nadnacionalnih struktura, Starčević je možda aktualniji no ikada. Ali to naši političari ne razumiju. Svaki zastupnik je dobio rad Davora Dijanovića tijekom prošlog saziva, ali, sudeći po današnjem glasovanju, nisu ga ni pročitali. Ili su ga pročitali – i u njemu prepoznali vlastitu sramotu. Možda su se prepoznali kao “slavoserbi” kako ih je Otac domovine prozvao.

Ne može se izgraditi budućnost bez poštovanja prema onima koji su sanjali slobodu dok su drugi klečali pred stranim moćnicima. Starčević nije bio savršen – ali je bio čist. Bio je hrabar, jasan, dosljedan. To mu nikada nisu oprostili. Njegova je misao bila previše slobodna za okvire Partije, previše nacionalna za internacionaliste, i previše moralna za današnje činovnike i eurobirokrate.

Danas, Hrvatski sabor nije glasovao samo protiv jednog prijedloga. Glasovao je protiv vlastite savjesti. Protiv temelja iz kojih crpi vlastiti legitimitet. Glasovao je protiv pamćenja. I to se neće moći oprati ni milijunima kuna iz proračuna, ni “komunikacijskim strategijama”, ni PR-om koji, po običaju, dolazi s istom idejom bešćutne distance prema stvarnosti.

Sramotno je da se predsjednika Sabora mora podsjećati na datume vezane uz Starčevića. Sramotno je da država, koja je nastala u krvi i snu o slobodi, danas odbija priznati vizionara koji je taj san prvi artikulirao. Sramotno je da se vlast pretvara da vodi zemlju, dok zapravo vodi samo vlastite karijere.

Ali povijest pamti. Ne po mandatima. Ne po ministarstvima. Ne po saborskim plaćama i dnevnicama. Pamti po tome tko je bio tamo kad je trebalo ustati. I tko je šutio kad je trebalo viknuti.

Dr. Ante Starčević nije izgubio ovog petka. Izgubili su oni koji su se odrekli njega. I neće ih pamtiti nitko, osim povijesti – a ona zna biti nemilosrdna.

The post Starčević prevelik za sitne duše iz sabora appeared first on Marko Milanović Litre.

U vremenima u kojoj svaka informacija može imati trajan utjecaj na djetetov odgoj i razvoj, pitanje koji je prikladan materijal za učenje nikada nije bilo važnije. Zbog toga sam se osjećao ponukanim pozabaviti se alarmantnim problemom u vezi albuma s naljepnicama koji distribuiraju SPAR supermarketi, a namijenjen je djeci u obrazovne svrhe.

Otkriće:
Bila je to obična večer kada mi je moj 5-godišnji sin uzbuđeno dodao album kako bi ljepili naljepnice u njegov novi Stickermania album koji mu je kupljen u SPAR-ovoj trgovini za kojeg oni tvrde da je materijal za učenje. Međutim, šokiralo me ono što sam vidio: naljepnica Ernesta “Che” Guevare, opisana na način koji je, čini se, bio namijenjen suptilnom veličanju njegovih djela i ideologije.

Problem:
Album predstavlja Che Guevaru u svjetlu koje je suprotno onome što o njemu znamo iz vjerodostojnih povijesnih zapisa. Predstavljajući njegov putopisni dnevnik u kojem su, između ostaloga, opisane njegove nasilne nakane, album ostavlja djecu s vrlo iskrivljenim pogledom na to tko je bio Guevara. Ovo nije izolirani problem pogrešno procijenjene naljepnice; pitanje je kakvu vrstu vrijednosti želimo usaditi svojoj djeci.

Pismo:
Napisao sam opširno pismo pravobraniteljici za djecu, Helenci Pirnat Dragičević, ističući različite aspekte koji uvrštavanje Che Guevare u album čine neprimjerenim i potencijalno štetnim. Pismo se također poziva na Opću deklaraciju o ljudskim pravima, naglašavajući potrebu da obrazovni materijali budu lišeni političke indoktrinacije. Hrvatska, kao država članica Ujedinjenih naroda, ima odgovornost osigurati usklađenost sadržaja s tim načelima.

Pravni aspekt:
Moja zabrinutost nije samo moralna nego i pravna. Zakon o pravobranitelju za djecu (Narodne novine 73/17), posebice članci 2., 7. i 11., daje ovlast pravobraniteljstvu da poduzima konkretne korake u ovakvim stvarima.

Poziv na akciju:
Kao angažirani građani, roditelji, majke i očevi moramo inzistirati na tome da obrazovni materijali odražavaju vrijednosti i standarde koje držimo kao društvo. Pozivam SPAR da smjesta izbaci ovaj album iz svojih trgovina i razmotri duboke implikacije predstavljanja osobe povezane s masovnim ubojstvima i gušenjem slobode govora kao uzora hrvatskoj djeci.

Što je sljedeće:
S nestrpljenjem očekujem odgovor pravobraniteljice za djecu, vjerujući da će se poduzeti brze i odgovarajuće mjere. Ovo je pitanje koje nadilazi političke granice; radi se o moralnoj i etičkoj budućnosti našeg društva, budućnosti koja počinje pravilnim obrazovanjem naše djece.

Hvala vam na čitanju i radimo zajedno na zaštiti nevinosti i integriteta naše djece.

The post Zašto sam poslao pismo pravobraniteljici za djecu o SPAR-ovom albumu Stickermania appeared first on Marko Milanović Litre.

Danas se Hrvatski sabor, napokon, svrstao u red civiliziranih naroda po pitanju osuđivanja komunističkog genocida Holodomora, kada je okrutni komunistički staljinistički režim 1932. i 1933. godine izgladnio milijune nevinih ukrajinskih života. Današnje glasanje je pobjeda istine i pravde, ali nemojmo se zavaravati – ova pobjeda nije proizašla iz moralnog buđenja vladajuće stranke, već iz neumornog traganja za istinom od strane ukrajinske zajednicu u Hrvatskoj i političkog oportunizma Andreja Plenkovića i njegovih lakeja.

Prije tri godine sam prvi put u sabornici govorio o Holodomoru ispred šačice zastupnica i zastupnika. Godinu dana kasnije uslijedio je sramotan iskaz političkog kukavičluka. Deklaracija o priznavanju Holodomora koju su Hrvatski suverenisti ispred ukrajinske zajednice u Hrvatskoj uputili u saborsku proceduru naišla je na apatiju, ravnodušnost i kukavičluk vladajuće većine i njihovih prekrivenih partnera iz lijeve oporbe. Nedostajalo im je moralno vlakno koje bi trebalo biti temelj svakog državnika. Nitko od njih nije htio potpisati da se o deklaraciji raspravi i glasa u Hrvatskom saboru.

Brzo naprijed u sadašnjost, nakon što se svijet solidarizirao protiv zločina Holodomora, vladajuća je većina iznenada smogla ‘hrabrosti’ da predloži ‘novu’ deklaraciju. Čovjek ne može a da se ne zapita je li ova novootkrivena hrabrost vođena uvjerenjem ili pukim političkim oportunizmom.

Njihov izvorni tekst deklaracije nije spominjao zlokobni komunistički režim koji stoji iza ovog genocida. Kao da su htjeli ponovno napisati povijest ili se ne zamjeriti nekome. Tijekom rasprave na Odboru za vanjske poslove Hrvatskog sabora podigao sam glas da ih podsjetim na ključnu činjenicu koji se ne smije izostaviti ili prešutjeti – genocid je počinjen od strane komunističkog režima s ciljem promoviranja te protuljudske ideologije. Nakon moje intervencije Odbor je jednoglasno prihvatio predloženu izmjenu, a konačni rezultat rasprave na Odboru je bio amandman kojeg je predao kolega Željko Reiner kojim se dodaje osuda komunističkog režima u deklaraciju. U slučaju da sam ja predložio jednak amandman vladajuća većina bi sasvim sigurno odbila isti.

Stvar je dubokog žaljenja što je ova deklaracija, koliko god bila ispravna i potrebna nama kao državi i društvu, također je razotkrila čisti nedostatak dijaloga, šuplji parlamentarizam i neobuzdanu dvoličnost koja i dalje muči hrvatsku politiku pod palcem HDZ-a i njihovih marioneta. Mogli bi se baviti političkim kazalištima poput nekih koji skoče pa tek onda kažu: „Zeko, hop!“, ali mi ostajemo predani nepokolebljivim načelima koje zastupamo.

Neka današnji dan, ne bude tek puka međunarodna solidarnost; neka to bude i podsjetnik građanima Hrvatske da smo mi, malobrojni budni, koji se nećemo povijati političkim vjetrovima, koji ćemo se boriti za istinu i pravdu. Neka ova deklaracija posluži kao jasan poziv svim građanima Hrvatske da je vrijeme da se skine jaram nesposobne vladajuće klike i uđe u eru istinske moralne čvrstoće i jasnoće.

The post Kasni moralni kompas: oportunistički stav vladajuće većine prema Holodomoru appeared first on Marko Milanović Litre.

Dragi prijatelji,

Iznimno sam sretan što mogu s vama podijeliti vijest o svom ponovnom izboru u Izvršni odbor New Directiona, think tanka koji je od svog osnutka 2010. posvećen promicanju konzervativnih i reformističkih ideja. S pokroviteljima kao što su Margaret Thatcher i Ronald Reagan, New Direction je uvijek težio promicanju vrijednosti kao što su individualna sloboda, nacionalni suverenitet i ekonomija slobodnog tržišta, koje su kamen temeljac našeg djelovanja. Kao hrvatskom političaru, privilegija mi je pridonijeti tim naporima služeći u njegovom Izvršnom odboru.

New Direction je tijekom godina aktivno sudjelovao u brojnim projektima u Hrvatskoj, pomažući u oblikovanju budućnosti naše zemlje. Neki od ključnih događaja koje je organizirao naš think tank uključuju:

• Konferencija na temu “Poduzetništvo tijekom korona krize” u svibnju 2021., koja se bavila izazovima s kojima se suočavaju poduzeća tijekom pandemije.

• Konferencija na temu “EUROZONA – prilika ili rizik?” listopada 2021., raspravljajući o implikacijama ulaska Hrvatske u eurozonu.
• “Akademija za mlade vođe: Temelji slobode” u rujnu 2022. s ciljem poticanja sljedeće generacije političkih vođa.
• Konferencija “Inicijativa triju mora” u listopadu 2022. s fokusom na regionalnu suradnju i gospodarski razvoj u srednjoj i istočnoj Europi.
• Medijska kampanja o “Izvješću o ruskim ratnim zločinima”, koja je istaknula ratne zločine koje je Ruska Federacija počinila u Ukrajini, koristeći podatke iz otvorenih izvora i globalnu koaliciju pravnih stručnjaka.
• Konferencija o “Prekograničnim posvojenjima” u ožujku 2023., istražujući složenost i izazove postupaka međunarodnog posvojenja.

Jučer, 13. travnja 2023., održana je Glavna skupština New Directiona i čast mi je što sam ponovno izabran u Izvršni odbor. Uz mene, reizabrani su i sljedeći istaknuti pojedinci:

• Tomasz Poręba, predsjednik New Directiona, zastupnik u Europskom parlamentu i šef izbornog stožera Prava i pravde
• Raffaele Fitto, ministar europskih poslova u kabinetu Giorgie Meloni
• Karol Karski, bivši zamjenik ministra vanjskih poslova Poljske
• Roberts Zīle, potpredsjednik Europskog parlamenta
• Angel Dzhambazki, član Europskog parlamenta i supredsjednik VMRO – Bugarskog nacionalnog pokreta
• Mazaly Aguilar, španjolska političarka iz političke stranke Vox i zastupnica u Europskom parlamentu
• Waldemar Tomaszewski, zastupnik u Europskom parlamentu

Uz reizabrane članove, Izvršni odbor će i dalje imati koristi od stručnosti i vodstva:

• Rob Roosa, potpredsjednika Kluba europskih konzervativaca i reformista i član Europskog parlamenta
• Antonia Giordana, glavnog tajnika stranke ECR i talijanski zastupnik Fratelli d’Italia
• Geoffreya Van Ordena, jednog od osnivača New Directiona i bivšeg zastupnika u Europskom parlamentu

Dok započinjemo ovo novo poglavlje, želio bih odvojiti trenutak da izrazim svoju predanost unapređenju vrijednosti za koje se zalaže New Direction i podijelim svoju viziju budućih projekata koje ćemo zajedno poduzeti. Nastavit ćemo njegovati slobodu pojedinca, nacionalni suverenitet i ekonomiju slobodnog tržišta, kao i promicati konzervativne i reformističke ideje diljem Hrvatske i Europske unije.

Prepoznajemo važnost poticanja mlađe generacije, njegovanja njihove strasti za naše zajedničke vrijednosti i osnaživanja da postanu budući lideri. U tu svrhu organizirat ćemo više događaja poput Akademije mladih lidera i podržati inicijative koje mladima pružaju prilike za rast i razvoj.

Štoviše, nastojat ćemo se pozabaviti hitnim pitanjima koja utječu na naša društva, uključujući gospodarski razvoj, regionalnu suradnju i globalnu sigurnost. Surađujući sa stručnjacima, kreatorima politike i dionicima, cilj nam je razviti inovativna rješenja koja jačaju naša gospodarstva i osiguravaju dobrobit naših građana.

Na kraju želim istaknuti važnost suradnje i zajedništva među suverenistima, konzervativcima, tradicionalistima. Moramo raditi zajedno, poštujući naše različite perspektive dok ostajemo predani našim zajedničkim vrijednostima, kako bismo osigurali uspjeh naših vrijednosti na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Udruživanjem snaga možemo pomoći u oblikovanju svjetlije budućnosti za našu zemlju i ostale države članice Europske unije.

Zahvalan sam na vašoj nepokolebljivoj podršci i nestrpljiv ću prihvatiti prilike koje su pred nama dok nastavljamo napredovati prema našim zajedničkim ciljevima i vrijednostima. Zajedno ćemo ostvariti trajan utjecaj i doprinijeti boljitku naših društava.

The post Reizabrani i spreman: Novo poglavlje za New Directiona u Hrvatskoj appeared first on Marko Milanović Litre.

Nakon emitiranja televizijske epizode “Christine Jorgensen, nevoljko dama, 1926.-1989.” animirane serije “Drske djevojke” na našoj nacionalnoj televiziji imam potrebu reagirati. Prije svega, kao otac, primoran sam osuditi očito nepoštivanje stavova i uvjerenja velike većine naših građana, posebice onih koji se identificiraju kao religiozni i ne dijele promicane stavove koje smo imali priliku vidjeti na HRT3 zadnjih nekoliko dana u više termina.

Lik Christine Jorgensen u “Drskim djevojkama” upečatljiv je primjer propagiranja transrodne ideologije – ideologije koja je u oštroj suprotnosti s tradicionalnim vrijednostima i uvjerenjima koja su dugo definirala naš narod. Neshvatljivo je da bi se nacionalna televizija odlučila za emitiranje takvog sadržaja, pogotovo kada ga financiraju upravo oni porezni obveznici čije vrijednosti ruše prikazivanjem ovakvih “crtića”.

Posljednjih smo godina svjedoci alarmantnog porasta broja pojedinaca, osobito u Sjedinjenim Državama, koji su prošli kroz promjenu spola da bi kasnije požalili zbog svoje odluke – fenomen koji se obično naziva “detranzicija”. Ovaj rastući trend postavlja kritična pitanja o posljedicama promicanja odnosno nametanja transrodne ideologije, osobito kada je usmjerena na ranjivu mladež koja nije opremljena za donošenje životno važnih odluka. Čovjek se mora zapitati: Je li odgovorno podržavati i širiti takvu kontroverznu ideologiju bez pažljivog razmatranja dugoročnih posljedica za pojedince, obitelji i društvo u cjelini?

Kao narod, ne možemo zanemariti potencijalnu štetu koja bi mogla zadesiti one koji su pod utjecajem narativa rodne ideologije propagiranog u nekim emisijama poput spomenute. Moramo se uključiti u promišljen dijalog o implikacijama transrodne ideologije, uzimajući u obzir iskustva osoba koja su prošla “tranziciju” i koja su pretrpjela duboku patnju zbog toga. Čineći to, ponovno potvrđujemo našu predanost dobrobiti naših građana i našu kolektivnu odgovornost da zaštitimo ranjive među nama.

Osuđujem neodgovornu odluku nacionalne televizije da emitira seriju “Drskih djevojaka”, jer ne samo da zanemaruje volju većine, već i aktivno doprinosi eroziji naših cijenjenih, povijesnih vrijednosti. Ključno je da kao narod ostanemo budni u obrani svojih ideala i nepokolebljivi u zalaganju za očuvanje svetosti hrvatskih obitelji.

Pozivam HRT i sve odgovorne strane da razmotre moguće posljedice promicanja takve ideologije i da poštuju vrijednosti koje su dugo temelj našeg naroda. Pitanje koje si svi moramo postaviti je sljedeće: Jesmo li spremni riskirati dobrobit naših ljudi u ime ideologije koja izaziva podjele i kontroverze? Trebamo djelovati kako bi osigurali da odgovor bude odlučno NE.

Vrijeme je da HRT pokaže veću odgovornost prema hrvatskom narodu odabirom programa koji će biti više usklađen s uvjerenjima i vrijednostima naših građana. Naša je zajednička odgovornost osigurati da se naša djeca odgajaju na snažnim temeljima ukorijenjenima u našim tradicionalnim načelima i da sadržaj predstavljen na našoj nacionalnoj televiziji odražava bit našeg društva.

Pozivam kolege da mi se pridruže u zahtjevima za odgovorniju i reprezentativniju nacionalnu radioteleviziju – onu koja poštuje vrijednosti i uvjerenja koja nas definiraju kao narod. Ostanimo ujedinjeni u našoj predanosti da zaštitimo interese naših ljudi, naših obitelji, naše budućnosti i naše djece, te obrani načela koja nas čine onim što jesmo.

The post Propaganda koju svi financiramo – rodna ideologija. appeared first on Marko Milanović Litre.

Kao zastupniku Hrvatskih suverenista, dužnost mi je osvrnuti se na nedavni članak u njemačkom Frankfurter Allgemeine Sonntagszeitungu Michaela Martensa, koji je, čini se, duboko opsjednut Hrvatskom poviješću, ali ne iz razloga kojih mislite.

Njegov najnoviji rad, napisan pod utjecajem njegovog prijatelja Ive Goldsteina, nije ništa drugo nego pokušaj diskreditacije hrvatskih simbola i identiteta te nastavak Goldsteinove borbe protiv ideje slobodne, demokratske i suverene Hrvatske.

Martens tvrdi da raspored boja na hrvatskom grbu nije samo stvar dizajna, već pitanje ideologije. Prema njegovim riječima, korištenje hrvatske šahovnice označava potporu ustaškom režimu i desno-ekstremističkim skupinama, ali mi znamo da to nije tako.

Hrvatski grb je stoljećima sastavni dio hrvatske kulture. Simbolizira naše jedinstvo, naše nasljeđe i naš identitet kao suverene nacije. Prva verzija obojanog grba s prvim bijelim poljem datira iz 15. stoljeća, davno prije ustaškog režima u Hrvatskoj. No, ako se pita gospodu iz napisanog članka sasvim sigurno će tvrditi kako je taj grb nacrtan od strane pradjedova Ustaša.

Martens citira i Alexandera Kolba, navodnog povjesničara čije je stručne radove nemoguće pronaći. Kolb tvrdi da se uporabom hrvatskog grba prvenstveno izražava podrška ustaškom režimu. Ovo je neutemeljena i uvredljiva tvrdnja koja nastoji okaljati našu ponosnu baštinu.

Svojim mišljenjem se pridružuje i Florian Bieber koji navodi da grb s prvim bijelim poljem ne bi trebao biti prihvatljiv u javnim prostorima, pogotovo u Njemačkoj i Austriji. Ovim putem pozivam Biebera, Martensa, Kolba i Goldsteina da se upute prema Innsbrucku s kantom boje i prefarbaju hrvatski grb s prvim bijelim poljem koji se nalazi na stropu gradske uprave još od 1495. godine. Ovo je nečuvena i uvredljiva izjava. Hrvatska je suverena država i ne smijemo dopustiti da nam drugi određuju kojim se simbolima možemo predstavljati.

Na našu žalost imamo vlast u Hrvatskoj kojoj nije stalo do obrane hrvatskih simbola i identiteta. Najbolji primjer je skidanje hrvatskog grba sa spomen ploče najveće tragedije hrvatskog naroda, masakra u Bleiburgu. Najveći diplomatski napor koji smo vidjeli od vladajućih je bilo slanje prosvjedne note Austriji.

U tekstu Goldstein tvrdi da je šahovnica simbol rata između ekstremne hrvatske desnice i liberalnog, demokratskog društva. Ovo ne može biti dalje od istine. Šahovnica je simbol hrvatskog zajedništva, baštine i identiteta. Predstavlja našu plemenitu borbu za slobodu i suverenitet, a stoljećima je dio naše kulture.

Nadalje, Goldstein je ista osoba kojem je portret Tita visio u uredu u Parizu. Takva osoba daje si za pravo propovijedati o vrijednostima liberalnog, demokratskog društva. Njegovi komentari nisu ništa drugo nego pokušaj diskreditacije, potkopavanja i iskaz prezira prema hrvatskom narodu i njegovim simbolima.

Jedini cilj ovakvih napada je rastakanje hrvatskog identiteta. Nastoje demonizirati i potkopati naše simbole i kulturu. Ne budimo naivni; ti napadi nisu bezazleni i ne treba ih olako shvaćati. Moramo stajati čvrsto i braniti naše simbole i identitet od onih koji ih žele uništiti.

Ovakvim pojedincima danas je sporno prvo bijelo polje na šahovnici, sutra će biti sporno prvo crveno polje, a na kraju će pokušati osporiti i postojanje same Hrvatske. Ti pojedinci žele rastakanje hrvatskog identiteta i neće prezati ni pred čim u ostvarenju svog cilja.

Hrvatska šahovnica simbol je naše ponosne povijesti i kulture. Nećemo dopustiti da ga bilo tko ocrni neutemeljenim optužbama ili uvredljivim izjavama. Moramo stati zajedno kao nacija i braniti svoj identitet od onih koji ga žele uništiti. Naša prošlost je bogata, naša sadašnjost jaka, a naša budućnost svijetla.

The post Križarski rat Ive Goldsteina protiv hrvatskog nacionalnog identiteta appeared first on Marko Milanović Litre.

Povodom nedavno objavljene inicijative Hrvatskih suverenista, oko obilježavanja rođendana dr. Ante Starčevića kao spomendana, dobio sam veliki broj poruka podrške ljudi različitih uvjerenja, ideologija i svjetonazora. Upravo te poruke raznolikog spektra ljudi su dokaz veličine i svevremenosti djela i života Oca domovine. Ovim putem se želim svima zahvaliti i uvjeriti vas kako ćemo učiniti sve, što je u našoj moći, kako bi ovaj prijedlog bio usvojen.

Razlog ove objave nije samo zahvala, već i kritika prema onima koji u manjku sposobnosti pisanja argumentiranog osvrta, površnog političkog analiziranja i nedomišljatog dobro plaćenog piskaranja napadaju Antu Starčevića, Hrvatske suvereniste i sve one koji smatraju da je Ante Starčević osoba koja zaslužuje poštovanje i u najmanju ruku zahvalnost što smo imali političara koji je podredio čitav svoj život kako bi služio svome narodu s ciljem da stvori slobodnu i neovisnu Hrvatsku.

Jutarnji list, točnije Željko Trkanjec, u jučerašnjem tekstu tobože je kritizirao Možemo oko preimenovanja ulica u Zagrebu, a zapravo su mu nišani bili namješteni na Maticu hrvatsku, Hrvatske suvereniste i Antu Starčevića.

Maticu hrvatsku je kritizirao oko hvalevrijednog prijedloga Zakona o jeziku i njihove kritike prema gradskoj vlasti čiji je vrhunac sposobnosti prefarbati domoljubne murale i preimenovati ulice s ciljem promoviranja svoje dokazano propale ideologije i neprirodnih vrijednosti.

Hrvatske suvereniste je nazvao: „interesnom udrugom koja nije u stanju smisliti išta politički vrijedno“ što je jasan pokazatelj neupućenosti u rad zastupnika Hrvatskih suverenista u Saboru. Uz sve zakonske prijedloge, izmjene i dopune zakona, amandmane, deklaracije, tematske sjednice odbora, inicijative, organizirane međunarodne konferencije i aktivnosti u sabornici izreći takvo nešto, a kamoli napisati u jednom od najčitanijih hrvatskih novina i „ostati živ“ moguće je samo ako je Trkeljec po zadatku isporučio naručeni napad uredništvu Jutarnjeg.

Trkeljec nam nakon neutemeljenih kritika otkriva svoje vrhunsko književno i intelektualno mišljenje o djelima dr. Ante Starčevića. Gospodine Trkeljec, nakon što ste „prolistali neka njegova djela“, vaši intelektualni kapaciteti su zaključili da su sve njegove riječi beskorisne opće fraze. Uopće ne sumnjam da ste dubinski „prolistali“ sve Starčevićeve spise i uspjeli temeljito razumjeti njegovu filozofiju, a ne samo površno preletjeli kroz stranice i donijeli ishitreni sud.

Vaša stručna kritika i analiza su neprocjenjive, jer naravno, nije da se radi o jednom od najznačajnijih hrvatskih političara, intelektualaca i vizionara, koji je utjecao na stvaranje moderne Hrvatske. Svakako, mi obični smrtnici ne možemo shvatiti vašu dubinu i širinu intelektualnog pogleda, pa nam vaši zaključci služe kao vodič za daljnje čitanje i shvaćanje trivijalnosti njegovog rada.

Dalje u svom izlaganju, Trkeljec počinje hvaliti „pametne ljude SR Hrvatske“ za njihov doprinos izgradnji infrastrukture u Hrvatskoj po uzoru na onu vječitu, dokazano neistinitu parolu jugofila: „Prije je bilo bolje!“.

Nastavlja s tvrdnjom kako je Ante Starčević nepostojeći u europskim okvirima. Čini se kako Trkeljec zaboravlja činjenicu da Hrvatice i Hrvati još uvijek žive u Hrvatskoj, a ne u nekom utopijskom euro-birokratskom okruženju koje on i njegov mecena sanjaju. Zašto su nedefinirane „europske vrijednosti“ ovakvim likovima uvijek bitnije od onih vrijednosti koje su stvorile hrvatsku kulturu, jezik, identitet i društvo?

Očito je da je Trkeljecu Starčević nije bitan, no ne pita se samo Trkeljca i njegove. Starčević je bitan jer su njegove ideje izdržale ispit vremena i postale kamen temeljac suverenosti, neovisnosti i slobode moderne Hrvatske. Bitan je jer je naš, istinski hrvatski.

Trkeljec nastavlja tekst usporedbom Ante Starčevića s Immanuelom Kantom, no očito nije pažljivo pročitao Kantov kategorički imperativ, jer da ga je makar prelistao kao Starčevićeva djela, nikada ne bi napisao tu svoju zadnju kolumnu.

Nakon toga, Trkeljec se usmjerio prema kritiziranju neimenovane zastupnice liberalne opozicije koja se navodno hvalila čitanjem djela Ante Starčevića. I ovdje smo Trkeljca uhvatili u raskoraku jer je Ante Starčević bio tipičan primjer klasičnog liberala, a njegovi stavovi i žudnja za slobodom su opće poznati. Brojni su govori i djela kojima bi mogli ukazati i analizirati slobodarsku misao Oca domovine, no ponekad su dovoljni i citati poput: „Makar Hrvatska bila samo uru dugačka i uru široka, makar u njoj bilo samo pet Hrvata, neka ih je pet al’ neka su slobodni i sretni.“

Kritiziranje drugih zbog čitanja djela hrvatskog velikana govori više o Trkeljcu nego o navodnim “grijesima” neimenovane zastupnice. Ne znam o kome Trkeljec piše, no želim joj ovim putem javno čestitati na izvanrednom odabiru štiva te ju počasiti kavom, predlažem da se nađemo kod Starčevićevog kipa ispred sabornice.

Na kraju moram priznati da nakon što sam pročitao ovu kolumnu u Jutarnjem listu odlučio sam da ću sljedeći put, umjesto tih novina, potražiti preporuku za knjigu od neke liberalne zastupnice u Saboru jer iskreno sve je bolje od čitanja Trkeljca.

The post Trkanjec trkelja appeared first on Marko Milanović Litre.

Duboko sam uznemiren licemjerjem i nedjelovanjem vladajućih kao i njihovih budućih koalicijskih partnera iz Možemo kada je riječ o pitanju trgovine djecom iz Konga.

Možemo se voli predstavljati kao predvodnik u zaštiti okoliša i održivosti baš poput njihovih zelenih mecena u Europskoj uniji koji već duže vrijeme šuruju s Plenkovićevim i Vučićevim pučanima u promoviranju tzv. zelenih politika i propisa koje zapravo pridonose iskorištavanju i zlostavljanju tisuća djece u industriji rudnika kobalta u Kongu.

Nedjelovanje po ovom pitanju je na razini znanstvene fantastike s obzirom na obilje dokaza i izvješća koja dokumentiraju raširenu upotrebu dječjeg rada u industriji rudarstva kobalta u Kongu. Prije sedam godina, 2015. godine Washington Post objavio je istraživanje u kojem je razotkriveno korištenje dječjeg rada u proizvodnji kobalta za velike tehnološke tvrtke. Međutim, iako tehnološke tvrtke imaju ulogu u rješavanju ovog problema, velika odgovornost leži na Europskoj uniji, zelenim strankama i njihovim politikama koje promoviraju izrabljivanje djece u svrhu „zelenih politika“.

Procjenjuje se da u tim rudnicima radi 40.000 djece, od kojih su mnoga izložena opasnim i izrabljivačkim uvjetima te koja često postaju žrtve trgovine ljudima, čemu svjedočimo zadnjih nekoliko tjedana i u Hrvatskoj. Kobalt koji ekstrahiraju ključna je komponenta u proizvodnji baterija za električne automobile, sektoru koji tzv. zelene stranke snažno promiču kao dio svojih napora za smanjenje emisija ugljika i borbu protiv klimatskih promjena.

U Kongu se djeca od samo šest godina vrbuju za rad u rudnicima, često putem prisile ili prijevare. Rade u smjenama od čak 12 sati dnevno za manje od 10 kuna, a izloženi su istim opasnostima kao i odrasli rudari koji pate od respiratornih problema i teških trovanja. Mnoga od te djece prisiljena su napustiti svoje domove i obitelji te su izložena iskorištavanju i zlostavljanju.

No, umjesto da se tzv. zelene stranke pozabave izvorom problemom trgovine djecom, Možemo i njihove EU mecene zatvaraju oči pred tom patnjom i nastavljaju davati prednost navodnim ekološkim prednostima električnih automobila u odnosu na ljudska prava te djece.

Ovo je jasan primjer moralnog neuspjeha Možemovaca, njihovih zelenih mecena, Plenkovićevih i Vučićevih pučana i cijele vrhuške Europske unije kojim se pokazuje njihova nesposobnost da žive u skladu sa vlastitim deklarativnim idealima pravde i humanosti.

Zelene politike, koje možda i jesu bile dobronamjerne, imale su kao posljedicu povećanje potražnje za kobaltom i drugim mineralima koji se koriste u baterijama električnih automobila, potičući širenje zanatskog rudarenja u Kongu i pridonoseći problemu trgovine djecom. Vrijeme je da Možemo preuzme odgovornost za svoju ulogu u trgovini ljudima i da poduzmu konkretne korake, no tu ne mislim na nezakonito posvajanje djece od strane njihovih simpatizera i članova.

The post Politike Možemo su razlog patnji djece Konga appeared first on Marko Milanović Litre.

Dana 1. siječnja 2023. hrvatska je Vlada, na čelu s Andrejom Plenkovićem, samovoljno u koordinaciji sa HNB-om i guvernerom Vujčićem odlučila pridružiti se europodručju, odričući se monetarnog suvereniteta i stavljajući gospodarsku budućnost Hrvatica i Hrvata u ruke europskih centara moći.

Ali ova odluka se ne odnosi samo na novac i ekonomiju. Riječ je o hrvatskoj političkoj neovisnosti i našoj sposobnosti da donosimo odluke u vlastitom nacionalnom interesu. Odricanjem svojeg monetarnog suvereniteta, odrekli smo se i svoje sposobnosti oblikovanja vlastite ekonomske politike, što je prije nekoliko tjedana i sam Guverner Vujčić potvrdio. Potrebe Hrvatica i Hrvata biti će u rukama neizabranih političara koji glume ekonomiste u Frankfurtu tj. Europskoj središnjoj banci.

Moramo se zapitati: zašto je hrvatska Vlada toliko željna ulaska u europodručje? Je li to zato što doista vjeruju da je to u našem nacionalnom interesu, ili je to zato što se žele dodvoriti stranim silama na račun našeg vlastitog naroda?

Europodručje je prije svega politički projekt, osmišljen kako bi unaprijedio interese najjačih država članica. I dok može imati neke ekonomske koristi, dolazi i s troškovima – troškovima koje ćemo mi, kao nacija, morati snositi.

Više nećemo moći kontrolirati vlastite kamatne stope ili tečajeve. Bit ćemo vezani ekonomskim politikama Europske središnje banke, koje neće biti u skladu s našim potrebama, prioritetima i gospodarskom strukturom. Bit ćemo podložni hirovima stranih špekulanata, koji će imati veći utjecaj na naše gospodarstvo od vlastite vlade.

Je li to doista budućnost kakvu želimo za Hrvatsku? Želimo li biti nacija koja je dužna stranim silama i koja mora slijediti ekonomske diktate drugih? Ili želimo biti suverena nacija koja sama upravlja svojom sudbinom i sama odlučuje?

Hrvatice i Hrvati zaslužuju bolje. Zaslužujemo biti nacija koja je neovisna i samoodređena, koja ima slobodu oblikovati vlastitu ekonomsku politiku i slijediti vlastite nacionalne interese.

Ulaskom u novu godinu, odlučimo biti nacija koja ne strepi biti neovisnija, suverenija i samoodređena. Donosimo vlastite odluke i zacrtajmo vlastiti put, sa samopouzdanjem i odlučnošću koji su oduvijek bili obilježja naše nacije.

A što se tiče hrvatske vlade, neka donese novogodišnju odluku da stavi interese naše nacije i našeg naroda na prvo mjesto, umjesto da podilazi stranim silama i žrtvuje našu neovisnost na oltaru svojih osobnih političkih agendi.

The post Budućnost Hrvatske nije u rukama Hrvata appeared first on Marko Milanović Litre.