Gradska vlast odnosno “politička platforma” Možemo uspostavila je zatvoreni krug upravljanja javnim novcem i prostorima kroz ustanovu Pogon. U tim se javnim prostorima neometano odvija radikalna komunistička indoktrinacija dok se iz proračuna slijevaju stotine tisuća eura odabranom krugu ljudi.

Ustanova Pogon služi kao savršen primjer političke institucionalne otimačine i normalizacije radikalnih komunističkih sadržaja o trošku poreznih obveznika. Dok se u javnosti stvara dojam oštrih kriterija za sve što odiše hrvatskim identitetom takozvana “Zagrebačka škola komunizma” koju organizira “Revolucionarni komunistički savez” dobiva otvorena vrata i prostor za političko kadrovsku edukaciju. Postavlja se ključno pitanje zašto se javnim novcem i gradskim resursima financira zatvoreni krug koji proizvodi radikalni kadar koji nedvosmisleno radi na ukidanju upravno-pravnog poretka u Hrvatskoj. Takvi dvostruki standardi otkrivaju pravu prirodu vladajuće ideologije. Građani Zagreba imaju pravo znati tko točno pije a tko plaća u ovom ideološkom inkubatoru.

Politički okvir i odgovornost vlasti

Mreža organizacija civilnog društva organski je srasla s trenutnom vlašću u Zagrebu. Politička opcija Možemo preuzela je administrativnu moć te izbrisala granice između neovisnog aktivizma i formalnih političkih operacija. Njihov uspon izgrađen je na obećanjima o transparentnosti i borbi protiv korupcije. Stvarnost jasno pokazuje stvaranje potpuno novog oblika klijentelizma. Isti ljudi koji su osmišljavali i osnivali institucije kroz građanske inicijative danas sjede u Gradskoj skupštini i izglasavaju proračune za te iste institucije. To otvara ogromna pitanja o sukobu interesa i netransparentnoj alokaciji javnih resursa.

Arhitektura ustanove pogon i ljudi iz sjene

Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade poznat kao “Pogon” osnovali su Grad Zagreb i Savez udruga Operacija Grad. Ključni mrežni arhitekt ove priče je Teodor Celakoski. On danas obnaša dužnost potpredsjednika Gradske skupštine Grada Zagreba i glavni je strateg platforme Možemo. Uz njega tu je i zastupnica u Skupštini Marijana Rimanić. Oboje imaju duboke povijesne veze s udrugama koje čine temelj ovog sustava. Time je stvorena savršena ideološka i upravljačka simbioza u kojoj politika financira scenu a scena generira političku podršku.

Ravnatelji i obrasci odlučivanja u zatvorenom krugu

Sustav zahtijeva lojalne kadrove kako bi funkcionirao bez vanjskih smetnji. Dugogodišnja ravnateljica Pogona Janja Sesar organski je proizvod te iste “nezavisne scene”. Ona je uz vođenje ustanove obnašala i funkciju predsjednice udruge Kurziv te predsjednice Upravnog odbora Zaklade Kultura nova. U Upravnom vijeću Pogona izmjenjuju se istaknuta lica civilne scene poput Miljenke Buljević i Matije Mrakovčić. Miljenka Buljević istovremeno je i izabrana predsjednica Vijeća Gradske četvrti Gornji grad Medveščak ispred platforme Možemo. Udruge u praksi upravljaju ustanovom koja im potpuno besplatno dodjeljuje prostor financiran novcem zagrebačkih poreznih obveznika.

Normalizacija radikalizma i škola komunizma

Ovakav monopol nad gradskom infrastrukturom omogućuje radikalnim elementima nesmetano djelovanje. U Pogonu se tako vikendima slobodno organizira “Zagrebačka škola komunizma”. Njihov cilj, kako oni kažu, je političko kadrovska edukacija s naglaskom na marksističku ekonomiju. Organizatori otvoreno uče polaznike isključivo tome kako se smjestiti u hijerarhiju i kako jezik koristiti kao oružje. Sve nepodobne društvene pojave nazivaju fašizmom dok pod zastavom antifašizma pravdaju vlastitu autoritarnost. Ovdje se mladi ljudi treniraju za potpunu ignoranciju stvarnosti i ponavljanje tuđih fraza.

Dvostruka mjerila i posljedice za javni interes

Komunizam u Hrvatskoj predstavlja izuzetno surovo povijesno iskustvo o kojem brojne obitelji svjedoče. Unatoč tome radikalni se sadržaji prodaju pod krinkom naprednog mišljenja i izravno financiraju javnim novcem. S druge strane opravdano se nameće dojam da svaka inicijativa koja njeguje hrvatski identitet prolazi kroz najstrože moguće provjere i nailazi na zatvorena vrata u Gradu. Građani su prisiljeni gledati kako se iz gradskog proračuna održava infrastruktura za regrutaciju usko profiliranog ljevičarskog kadra. Takva praksa direktno ugrožava javni interes i svodi gradske prostore na ekskluzivni klub istomišljenika. Obrasci su vrlo jasni i nesumnjivo ukazuju na potpuno potčinjavanje javnog dobra stranačkoj ideologiji.

Javni novac u službi političkih inkubatora

Službena dokumentacija ustanove Pogon otkriva duboko umreženi sustav u kojem se prelijevaju stotine tisuća eura javnog novca. U prvoj polovici 2025. godine Pogon je ostvario više od 333 tisuće eura prihoda izravno iz proračuna Grada Zagreba što čini ogroman dio njihovih ukupnih sredstava. Vlastiti prihodi ustanove potpuno su zanemarivi. Dok se gomilaju financijski manjkovi i vrše korekcije vezane uz europske projekte uvode se pravilnici o jednostavnoj nabavi. Novi pravilnik iz 2025. godine omogućuje ravnateljstvu direktno pogađanje poslova do iznosa većeg od 26 tisuća eura samo s jednim odabranim subjektom. Sve se to događa bez javnog otvaranja ponuda i bez apsolutno ikakvog prava na žalbu.

Zagrebačka vlast predvođena platformom Možemo duguje građanima puno objašnjenje za ovu legaliziranu političko-interesnu mrežu. Institucionalno pokroviteljstvo nad ustanovama koje služe kao inkubatori za radikalni komunistički kadar i privatni bankomati odabranih udruga mora pod hitno prestati. Ne možemo zatvarati oči pred dvostrukim mjerilima i činjenicom da porezni obveznici poslušno financiraju vlastitu ideološku kolonizaciju. Naš grad hitno treba apsolutnu transparentnost te jasne kriterije upravljanja i striktni nadzor. Vladajući moraju preuzeti potpunu političku odgovornost za pretvaranje javnog prostora u poligon za širenje mržnje prema tržištu i slobodi izbora.

Ono što očekujem od grada da odgovori jest:

1. Zašto Grad Zagreb, na čelu s Možemo, dopušta i financira održavanje radikalnih komunističkih edukacija u javnim ustanovama?
2. Je li “Revolucionarni komunistički savez” platio najam prostora za održavanje svoje škole i koliki je točno bio taj iznos?
3. Tko će snositi političku odgovornost za to što ljudi iz gradske vlasti kreiraju proračune za institucije koje su sami osnovali?
4. Koji su točno umjetnički razlozi zbog kojih Pogon može dodjeljivati poslove bez javnog natječaja i bez prava na žalbu?

The post Anatomija ideološkog monopola i radikalnog komunizma u srcu Zagreba appeared first on Marko Milanović Litre.

Dana 18. lipnja 2020. podnesena je prijava Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa protiv gradonačelnika Grada Trogira Ante Bilića zbog njegove povezanosti s Dankom Končarom. Prošlo je gotovo godinu dana od podnesene prijave, a Povjerenstvo još nije na dnevni red uvrstilo ni donošenje odluke o pokretanju ili nepokretanju postupka. Postavlja se pitanje koji lobiji štite gradonačelnika Bilića?

U prijavi je navedeno da je na 9. sjednici Gradskog vijeća održanoj 28. ožujka 2018., donesena Odluka o izmjenama Odluke o komunalnom doprinosu s kojom se komunalni doprinos za područje trogirskog brodogradilišta smanjio za čak 2.4 puta, čime se izravno pogoduje izgradnji na tom području.

Ovdje je sporno što Grad Trogir, pod vodstvom gradonačelnika Ante Bilića, izlazi u susret trgovačkim društvima u vlasništvu Danka Končar, dok istodobno gradonačelnik skriva da je s njim bio u poslovnom odnosu neposredno prije preuzimanja dužnosti gradonačelnika.

Uvidom u Sudski registar trgovačkih društava, vidljivo je kako je Ante Bilić nakon privatizacije društva BRODOTROGIR d.d. godinama obnašao dužnost člana Nadzornog odbora. S druge strane, uvidom u javno dostupnu Bilićevu Imovinsku karticu, vidimo da je gradonačelnik to članstvo u Nadzornom odboru zatajio.

Tim činom je prekršio članak 8. stavka 1. Zakona o sprječavanju sukoba interesa, koji kaže da je svaki dužnosnik obvezan, u roku od 30 dana od dana stupanja na dužnost, podnijeti izvješće Povjerenstvu o djelatnosti koju je obavljao neposredno prije stupanja na dužnost.

Drugi sporni element je podatak do kojeg datuma je zapravo Bilić obnašao dužnost člana Nadzornog odbora. Prema Sudskom registru, upis promjena je obavljen tek 9. prosinca 2017., odnosno 6 mjeseci nakon preuzimanja dužnosti gradonačelnika. S obzirom na to da je zakonski rok za upis promjena 15 dana, opravdana je sumnja da je Ante Bilić istodobno obnašao dužnost gradonačelnika i člana Nadzornog odbora.

Temeljem članka 14. stavka 1. istog Zakona, dužnosnici ne smiju biti istodobno članovi nadzornih odbora trgovačkih društava. Ako se ispostavi da je gradonačelnik bio član Nadzornog odbora i nakon primopredaje dužnosti koja je održana 9. lipnja 2017., radi se o još jednom kršenju Zakona o sprječavanju sukoba interesa.

Nadalje, nakon što je gradonačelnik izašao iz Nadzornog odbora društva BRODOTROGIR d.d., njegov otac Ivan Bilić imenovan je u Nadzorni odbor društva HOTEL MEDENA d.d. naravno u vlasništvu često spominjanog Danka Končara. Dužnost je prema Sudskom registru obnašao od 25. rujna 2017. sve do 14. siječnja 2019., odnosno u vrijeme dok mu je sin na poziciji gradonačelnika i dok ima mogućnost utjecaja na politiku Grada prema gore navedenom vrijednom zemljištu.

Osim što je ovo prije svega moralno sporno, ovdje postoje i drugi elementi koji ukazuju na sukob interesa. Naime, prema Imovinskoj kartici gradonačelnika vidimo da Ante Bilić ne stanuje u kući u vlastitom vlasništvu nego u kući svog oca, odnosno u kući u vlasništvu osobe koja je vezana s Dankom Končarom kroz članstvo u Nadzornom odboru.

Zaključno, gradonačelnik je u Imovinskoj kartici prijavio ušteđevinu u iznosu od 600 tisuća kuna za koju nije jasno naveden način stjecanja. Ako je navedeni iznos dobiven kroz članstvo u Nadzornom odboru, legitimno je postaviti pitanje kako gradonačelnik može štititi interese Grada Trogira nauštrb Končara od čijeg je trgovačkog društva godinama primao naknade?

Pozivam Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa da u što skorijem roku odluči o navedenom predmetu i da na taj način pošalje jasnu poruku da se kršenje Zakona ne smije tolerirati.

The post Gradonačelnika Trogira Antu Bilića štite lobiji appeared first on Marko Milanović Litre.