Danas se Hrvatski sabor, napokon, svrstao u red civiliziranih naroda po pitanju osuđivanja komunističkog genocida Holodomora, kada je okrutni komunistički staljinistički režim 1932. i 1933. godine izgladnio milijune nevinih ukrajinskih života. Današnje glasanje je pobjeda istine i pravde, ali nemojmo se zavaravati – ova pobjeda nije proizašla iz moralnog buđenja vladajuće stranke, već iz neumornog traganja za istinom od strane ukrajinske zajednicu u Hrvatskoj i političkog oportunizma Andreja Plenkovića i njegovih lakeja.
Prije tri godine sam prvi put u sabornici govorio o Holodomoru ispred šačice zastupnica i zastupnika. Godinu dana kasnije uslijedio je sramotan iskaz političkog kukavičluka. Deklaracija o priznavanju Holodomora koju su Hrvatski suverenisti ispred ukrajinske zajednice u Hrvatskoj uputili u saborsku proceduru naišla je na apatiju, ravnodušnost i kukavičluk vladajuće većine i njihovih prekrivenih partnera iz lijeve oporbe. Nedostajalo im je moralno vlakno koje bi trebalo biti temelj svakog državnika. Nitko od njih nije htio potpisati da se o deklaraciji raspravi i glasa u Hrvatskom saboru.
Brzo naprijed u sadašnjost, nakon što se svijet solidarizirao protiv zločina Holodomora, vladajuća je većina iznenada smogla ‘hrabrosti’ da predloži ‘novu’ deklaraciju. Čovjek ne može a da se ne zapita je li ova novootkrivena hrabrost vođena uvjerenjem ili pukim političkim oportunizmom.
Njihov izvorni tekst deklaracije nije spominjao zlokobni komunistički režim koji stoji iza ovog genocida. Kao da su htjeli ponovno napisati povijest ili se ne zamjeriti nekome. Tijekom rasprave na Odboru za vanjske poslove Hrvatskog sabora podigao sam glas da ih podsjetim na ključnu činjenicu koji se ne smije izostaviti ili prešutjeti – genocid je počinjen od strane komunističkog režima s ciljem promoviranja te protuljudske ideologije. Nakon moje intervencije Odbor je jednoglasno prihvatio predloženu izmjenu, a konačni rezultat rasprave na Odboru je bio amandman kojeg je predao kolega Željko Reiner kojim se dodaje osuda komunističkog režima u deklaraciju. U slučaju da sam ja predložio jednak amandman vladajuća većina bi sasvim sigurno odbila isti.
Stvar je dubokog žaljenja što je ova deklaracija, koliko god bila ispravna i potrebna nama kao državi i društvu, također je razotkrila čisti nedostatak dijaloga, šuplji parlamentarizam i neobuzdanu dvoličnost koja i dalje muči hrvatsku politiku pod palcem HDZ-a i njihovih marioneta. Mogli bi se baviti političkim kazalištima poput nekih koji skoče pa tek onda kažu: „Zeko, hop!“, ali mi ostajemo predani nepokolebljivim načelima koje zastupamo.
Neka današnji dan, ne bude tek puka međunarodna solidarnost; neka to bude i podsjetnik građanima Hrvatske da smo mi, malobrojni budni, koji se nećemo povijati političkim vjetrovima, koji ćemo se boriti za istinu i pravdu. Neka ova deklaracija posluži kao jasan poziv svim građanima Hrvatske da je vrijeme da se skine jaram nesposobne vladajuće klike i uđe u eru istinske moralne čvrstoće i jasnoće.
