Na hiljade silnijeh cara,
Neizrečene kralja broje,
Koje Slava, mati stara,
Medj sinove broji svoje. —
Usried Rima glasovita,
I dičnoga Carigrada
Biše bozi ovog svita.
Od istoka do zapada.
Nu namjesto maiku svoju
Osamljenu da utješe;
U krvavom š njome boju
Nemilo joj sve oteše!
Što ugrabit moćno ne bi,
U pepeo porušiše:
Scijeneć steći slavu sebi,
“Upropastiv majku više!!!
Siska dičnog nije grada,
Slavnom Srijemu traga nije
A danas se pasu stada,
Gdi je Solin stajao prije!
Kamo li još nebrojena
Slavna mjesta i države,
Od kojih je jedva sjena
Nekadašnje dike i slave? —
To razmetni sve sinovi
Oboriše mrkle u tmine:
Da gradjani i gradovi —
Kolijevka im — rod pogine!
Još bi i tu ljutu ranu
Preboljeli bolni odviše,
Da bar majku rasplakanu
Mirno cvilit pustit htiše;
Al ju djeca ta nemila
(Huda sreća nad sve ine!)
Rastjeranu u sto dila’
Razdjeliše medj tudjine!!
Svaku stranu razdjeljenu
Tmine opstiru vjek bez mjere,
Kad ni krvi, ni plemenu,
Jedne majke ali vjere —
Već svak bratu uzimati,
I zlotvoru svom, tudjinu,
Ime i krv hrli dati —
Svu svetinju i jedinu! —
Ali, jer zlo sreću dijeli
S dobrim bićem ovdje svima,
I zlo svako, mudrac veli,
Suprotivno dobro ima:
Evo i nama, Višnjem slava,
Željno sunce sinu veće,
I život se približava
Stare Slave, nove sreće.
Eto Tvoji puci hrle,
Kako s neba glas tih zove,
Da se bratski opet grle
I svu slavu da ponove.
A sve ovo, dobri kralju,
Austrianskieh kruno cara’,
Tve milosti nama šalju —
Za zasluge u znak dara.
Ti učini, da narodi,
Koji krunu Tvu čuvaju
K svoj’ prosvjeti i slobodi
Dužno ‘teže i stupaju.
Tim ni’e zalud, što te Zove
Rod hrvatski ocem milim,
Kad zasluge Ti njegove
Smjerno vraćaš rječju, dilim.
Oj nek jošte ljeta mnoga
Višnjega te štiti ruka
Za obrambu slavianskoga
Tebi vjerna uviek puka;
Te goruću našijeh grudi
Željno molbu uslišio:
Kralj i otac uvijek budi,
Ko kralj si nam do sad bio!
Slavjanu će tad svakomu,
Kad bi jasnost Tvoja htjela,
Vjerno služeć ocu Svomu,
Sgoda svaka bit vesela;
I ko dosad hrabro prvi
Doć će na boj, zadnji ostati
Lijuć zadnju kaplju krvi;
Da ti carstvo i slava cvati.
A. V. Rastevčić
